Pitanje “koju veličinu sačme odabrati za lov na sitnu divljač?” staro je vjerovatno koliko i sačma.

Često se lovci u lovu na sitnu divljač susreću sa raznim savjetima o krupnoći sačme. Svaki od navedenih lovaca ima svoje mišljenje.

No, kao što znamo postoji i Pravilnik o načinu upotrebe lovačkog oružja i naboja u kojem možemo pronaći tablicu sa dopuštenim promjerom sačme u milimetrima i najvećom dopuštenom daljinom strijeljanja.

Vrijednosti navedene u tablicama su ispravne i opravdane, posebno u dijelu koji se odnosi na najveću dopuštenu daljinu strijeljanja.

Ipak, osim teorije i pravilnika, bitno je i iskustvo sa terena. Da se ne bi krivo shvatilo ovdje ne želimo pozivaju lovce na kršenje pravilnika nego samo potaknuti, posebno one sa manje iskustva, na razmišljanje.

Kao što je vidljivo u priloženoj tablici za našu najučestaliju divljač fazana i zeca preporučuje se upotreba sačme 3,0 do 4,0 mm. Opravdano i efikasno u svakom pogledu. Ipak, više puta u lovu možemo sresti kolege koji koriste znatno krupniju sačmu.

Objektivno, nemaju ni razloga ni opravdanja za to, a iz ličnih iskustava nekih kolega možemo potvrditi da je sitnija sačma znatno efikasnija.

Zašto je to tako?

pa, za ovaj odgovor moramo se vratiti na sam početak odnosno na lovački ispit. Moramo poznavati osnove anatomije divljači. Pri pogotku sačmom divljač skončava od podražaja velikog broja perifernih živčanih stanica.

Svakom pravom lovcu cilj je pad u vatri i što brže skončanje divljači koju lovi. Znači, cilj je “podražiti” što veći broj tih stanica.

Na žalost, veliki broj lovaca i danas vjeruje u teoriju o “onom jednom zrnu od 4,5 mm koje je dosta”, što je istina ukoliko pogodi kičmu, srce, pluća, glavu ili krilo uz uvjet da se u blizini nalazi dobro obučen pas. Ishod “tog jednog” u stomaku je u velikoj većini slučajeva izgubljena divljač.

Odabir krupnoće sačme prvenstveno treba ovisiti o konfiguraciji terena na kojem se lovi, kao i kalibru oružja, no ne smije se zanemariti ni dužinu cijevi sačmarice.

Teren i način lova

Uzmimo za primjer da lovimo fazansku divljač na otvorenom terenu gdje je najviše raslinje kukuruz i visoka trava.

To znači da imamo pregledan teren i divljač možemo uočiti te samim time pucati na malo većoj daljini. No je li to potrebno i etično? Ukoliko se radi u skupnom lovu formacija kojom se kreću lovci, ukoliko je pravilno raspoređena, uvijek će omogućiti nekom da uputi hitac na onih dozvoljenih 40-50 metara.

Zbog samog broja sudionika u takvom lovu, ali i lovaca koji su na “štandu” preporučuje se korištenje sitnije sačme. Nipošto nije ugodno kad od prigona prema štandu ili obrnuto ide sačma od 4-4,5 mm onih teoretičara “jednog zrna”.

Moramo znati osnovnu teoretsku činjenicu da sačma ima domet 100 puta veći od promjera kuglice (4,5×100 = 450 metara). Pri tome se ne misli da je na toj udaljenosti opasna, nego jednostavno nije ugodna.

U ovakvim lovovima najbolje je upotrebljavati sačmu 2,75 do 3,1 mm. Priliko upotrebe odgovarajuće sačme lovci se uvijek ugodno iznenade, a posebno oni mlađi, kojima iskusnije kolege jedva čekaju prebaciti ono “škropljenje” nakon pucnja. S tom veličinom sačme u patroni je veći broj kuglica, više ih pogađa divljač i samim time uzrokuje onaj efekt šoka kojem težimo.

Bez obzira na teren ili vrstu sitne divljači nema potrebe za korištenjem sačme krupnije od 3,5 mm bez obzira na vremenske uvjete. Naravno pri tome poštujući dozvoljenu daljinu strijeljanja.

Ipak, svakom lovcu se ostavlja na volju da isproba neku svoju kombinaciju i utvrdi šta je to što najbolje odgovara njegovom načinu lova i pušci.

Savjet: za sve ono što ne možete odstrijeliti sačmom do 4 mm na daljini do 50 metara – koristite karabin.

Tomislav Rončević, mag.ing.agr.