Lovište

1. UVOD

Počeci organizovanog lovstva na ovom području datiraju još iz vremena Austro-Ugarske monarhije. Prvo lovačko društvo na ovim prostorima osnovano je 1920 godine, a prema podacima okupljalo je ukupno 55 članova sa prostora tadašnjeg Visočkog sreza, odnosno iz opština Kakanj, Vareš, Ilijaš, Breza i Visoko. U skladu sa tadašnjim zakonima, društvo je donijelo i „Osnovna pravila lovačkog društva u Visokom“ 1926. godine, što je i prvi normativni akt ove organizacije. Nakon II Svjetskog rata,  14. Januara 1946 godine dolazi do osnivanja sreskog lovačkog društva, a koje je gazdovalo na području opština Kakanj, Ilijaš, Breza i Visoko. U skladu sa zakonskim propisima, lovište „Visoko“ je prvi put ustanovljeno od strane SO Visoko 07.07. 1969 godine, odlukom broj: 02/15-441/1-69, a u tadašnjim granicama opštine Visoko.

Lovačko društvo „Srndać“ Visoko, gazdovalo je ovim lovištem do danas, osim što su u toku rata u periodu 1992-1995, rad i aktivnosti lovačkog društva bile svedene na minimum.

Odlukom Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, od 04. 06. 2009. godine, na području opštine Visoko, ustanovljeno je lovište „Visoko“, kao otvoreno, brdsko lovište u površini od 23.361 hektara.

Na osnovu raspisanog Javnog poziva 05-26-19902/15, od 05.11.2015. godine, te prijave Lovačkog društva „SRNDAĆ-VISOKO“ Visoko za dodjelu lovišta „Visoko“ pod zakup, a po okončanoj proceduri Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ZDK je ugovorom broj: 05-26-1794-18/15 od 20.01.2016.godine, predalo lovište „Visoko“ na korištenje ovom Udruženju na period od 10 (deset) godina.  U skladu sa odredbama ovog Ugovora, lovačko Udruženje je izradilo “Lovno gospodarsku osnovu” sa rokom važenja od 10 godina.

Lovištem “Visoko”, na osnovu”Pravilnika o stručnoj službi za provođenje Lovno gospodarske osnove”, upravlja Udruženje Lovačko društvo „SRNDAĆ 1920“ Visoko. Sjedište Udruženja je u Visokom, ulica Kralja Tvrtka br 49, 71300 Visoko. Udruženje je osnovano 1920.godine, a ovlaštena osoba za zastupanje je Predsjednik Udruženja gosp.Dževahid Dedić.

Stručnu službu Udruženja čine sljedeća lica:
1. Upravnik lovišta (lice za planiranje i realizaciju stručnih poslova lovstva u udruženju),
2. Zamjenik Upravnika lovišta- glavni lovovođa Udruženja,
3. Lovočuvar, (jedan stalno uposlen)
4. Administartivni radnik,
5. Predsjednik Komisije za ocjenu trofeja
6. Kinolog Udruženja
7. lovočuvari – volonteri (dva lovočuvara),
8. Lica povremeno angažovana.

Stručna služba, koja za svoj rad odgovara Upravnom odboru Udruženja, u potpunosti izvršava sve svoje obaveze koje su propisane navedenim pravilnikom gdje takođe uredno vodi sve evidencije kao što su odstrijeljene divljači – trofejni listovi, evidencija rasnih i čistokrvnih pasa, zdravstveno stanje divljači, štete od divljači i na divljači, brojno stanje divljači, prihrana prehranu divljači, stanje lovno uzgojnih i lovno tehničkih objekata, način lova divljači, obilježavanju granica lovišta i dr.
Udruženje Lovačko društvo „Srndać 1920“ Visoko ostvaruje saradnju sa Savezom Lovačkih organizacija u BiH, s obzirom da je jedan od osnivača Saveza i sve obaveze prema istom na vrijeme izvršava. Svi zahtjevi prema savezu se na vrijeme i pozitivno rješavaju. Takođe dobru saradnju ostvaruje sa ostalim lovačkim Udruženjima na nivou ZDK i svim ostalim članicama SLOuBiH, što pokazuju rezultati na čestim zajedničkim druženjima kroz zajedničke lovove. Ovo Udruženje takođe održava dobru saradnju i sa ostalim civilnim strukturama gdje se ističe po zajedničkim akcijama organizovanim od strane istih. Odnosi sa JP „ŠPD-ZDK“ d.o.o. Zavidovići su regulisani Ugovorom o međusobnoj saradnji.

 

2. PODACI O LOVIŠTU

2.1. Osnovni podaci o lovištu

Lovište se prostorno nalazi na području općine Visoko, unutar Zeničko-dobojskog kantona.

U geografskom smislu lovište pripada području centralne Bosne i Hercegovine.

Općina Visoko, a time i lovište, smještena je u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, u gornjem dijelu slivnog područja rijeke Bosne, na južnom dijelu Zeničko-dobojskog kantona. Smješteno je u centralnom dijelu Sarajevsko – Zeničke regije koju čine komletan gornji sliv rijeke Bosne omeđen, od sjevera prema zapadu, ograncima planina: Zvijezde, Ozrena, Romanije, Jahorine, Bjelašnice, Bitovinje, Vranice, Ščita, Komara, i Vlašića.

U geografskom smislu lovište se nalazi između 43° 54′ i 44° 06′ geografske dužine i između 17° 58′ i 18° 15′ geografske širine geografskog koordinantnog sistema (LON/LAT). Ovo je uglavnom brdsko-planinsko područje, smještono u kotlini rijeke Bosne koja se proteže pravcem sjever-jug.

Spoljna granica lovišta definirana je kao spoljna granice općine Visoko.

Površina općine Visoko prema zvaničnim podacima je 23.361,0 hektara. (Izvor: “Strategija razvoja općine Visoko 2015-2021“).

Lovna površina unutar lovišta je manja za naseljena područja sa zaštitnim pojasom od 300 m i javne ceste i ostale javne površine (groblja, ograđeni višegodišnji nasadi, odlagalista i sl.). Ukupna površina tih nelovnih površina je 8.581,07 hektara. Izdvajanjem svih površina unutar općine, koje po Zakonu o lovu nisu lovne površine (naselja sa zaštitnim pojasom od 300m, javni putevi,groblja i ograđeni nasadi), upotrebom satelitskih snimaka, katastra, i rekognosciranja na terenu, dobijena je nelovna površina na općini.

Lovna površina lovišta “Visoko“ prema tome je 14.780,13 hektara.

Sva lovna površina u lovištu je iscrtana i predstavljena na kartografskim kartama, odvojena po državnom i privatnom udjelu površina, tako da će omogućiti korisniku lovišta determinaciju pojedinih površina (privatnih) na terenu i njihovo evidentiranje u katastar lovišta.

Odlukom o osnivanju lovišta je rečeno:

“Granice lovišta se u potpunosti poklapaju sa administrativno – političkim granicama općine Visoko“.


Karta 1: geografski položaj lovišta „Visoko“

Na temelju ovakve formulacije te na temelju granice općine ucrtane na karti mjerila 1:25000 od strane geodetske uprave urađen je opis granice, a granica lovišta opisana je i u odluci o ustanovljenju lovišta, kako slijedi:

Granica lovišta se poklapa sa granicom općine Visoko. Granica lovišta počinje od rijeke Bosne (između naselja Dobrinja i Čatića) i ide u pravcu istoka, zaobilazi selo Grab koje ostaje u općini Visoko i selo Osoje, koje osta-je u općini Kakanj. Zatim istim pravcem ide na Rudin brijeg, odakle kosom ide do Brezovice gdje iznad Sko-parnovića ide putem do Golog brda, a zatim zaobilazi selo Prhovo, koje ostaje u općini Visoko. Odatle silazi u pravcu juga u selo mali Trnovci, zatim kosom (pu-tem) zaobilazi Jelovik koga ostavlja u području općine Visoko i putem silazi u Lužnički potok i putem Goruša-Buličići.

Granica odatle ide uzvodno Lužničkim potokom u dužini od 2 kilometra, a odatle nastavlja uzvodno po-tokom Vučijak, ostavljajući Gvardijanov gaj u općini Visoko, a Lukovo brdo u općini Kakanj. Granica dalje ide uzvodno potokom Vučijak sve do Počivala, zaseoka koji ostaje u općini Kakanj, dok zaseok Karuša ostaje u općini Visoko. Granica dalje presijeca put Trnovci-Do-lovi i ide na kotu 1.048, a odatle silazi u potok Goruša, zatim nizvodno potokom Goruša do potoka Strugač, gdje selo Podvinjci ostaje u općini Visoko, a zaseok Pode ostaje u općini Vareš. Po silasku granica lomi i ide do sela Strugač, pa preko Crvene zemlje do dalekovo-da, odakle ide zapadno preko trigonometra 820 kota u dužini od 2,5 km. Iza sela Gornja Breza i Kolovaj silazi prema naselju Goruša, koje ostaje u općini Visoko, a selo Vejsolići u općini Breza.

Granica dalje nastavlja koritom Vjesoličkog potoka u dužini od 700 metara, zatim se penje kosom na vrh Njeguha, a odatle kosom do raskršća putem za Košare, te okomito putem se spušta u Livade na put za Prhinje, a za-tim istim produžava do Prhinjskog rezervoara. Nadalje se kosom penje koti 667 gdje izlazi na zaravnicu iza Ve-like glave, tako da Velika Glava ostaje u općini Visoko, a Prhinjske njive u općini Breza. Granica dalje nastavlja putem pored Prhinjskog groblja do kuće Cvijanovića, pa zatim putem do kuće Bosiljčića, te istim putem po-red rudničke barake (Grbine) kreće prema istoku kosom poviše kuće Balordi, silazi na tromeđu općina Visoko-Ilijaš-Breza na takozvanim Vracima. Odatle granica ideputem prema zapadu poviš kuće Janka Boškovića, pa silazi na regionalni put Kakanj-Sarajevo, presijeca ga i pored Hrapovića dolazi na rijeku Bosnu, te sredinom rijeke Bosne u dužini od 2 kilometra prolazi kuće Cvijanovića, te putem ispod Usjeline do Čiflutskih njiva, a zatim se ukoso penje do zaravnice Zelena ček, odakle okomito silazi u Banjerski potok.

Granica dalje ide potokom ispod Strmica i pored sela Banjer, koje ostavlja u općini Ilijaš, izlazi na kosu povi-še sela Zbilje, a odatle nastavlja kosom do Dobranjskog brda, odakle granica ide dalje putem iznad Vlajičića do Mandina brda prema koti 695. Nadalje granica nastavlja prema koti 683 i ide do mjesta zvano Višegrad, odakle nastavlja putem prema Dragačama ostavljajući Bioču u općini Ilijaš. Granica dalje nastavlja do sarafijana koje ostaje u općini Visoko i Trešnjica, koja pripada općini Ilidža.

Granica se zatim vraća prema zapadu putem Bandere, Pljeska i Pandurišta koje pripada općini Visoko, a oda-tle nastavlja do Đurđeva dola prema koti 740, pa dalje putem do Bajine Gore koja ostaje u općini Kiseljak, zatim zavija prema sjeveru do Stajića na kotu 921 pa do kote 685, zaobilazi Zagorice koje ostaju u općini Visoko i Završje koje ostaje u općini Kiseljak, silazi u rijeku Fojnicu. Granica dalje sredinom rijeke Fojnice uzvodno ide do Bijelih voda, gdje se linija lomi i ide do Poda-stinjskog brda, pa kosom produžava do Vijenca, kota 789. Odatle granica zaobilazi brdo Krstac, koje ostaje u općini Visoko, pa dalje putem prolazi kroz selo Stojkoviće, Kočatala, Puriševo-Grabovci, Radeljići, Boće, Badnje i silazi na kotu 670. Zatim se potokom vraća na Hrastove, pa putem do Brezovika, zaobilazi ga i ostav-lja u općini Visoko, pa nastavlja putem do kote 801, zaobilazi naselje Vučice ostavljajući ga u općini Visoko, zatim silazi na kotu 724, pa iza Krčanskog potoka preko kote 619 izlazi na Luški potok. Uzvodno Luškim potokom ide do Pasića koji ostaju u općini Busovača, pa dalje potokom uzvodno ide do Briza, zatim se vraća Mašinskim potokom do kote 779, presijeca Vranovaču i silazi na Sebiljski potok, odakle preko Debele međe ide na kotu 975 zvana Barjak.Odakle do kuće Radovanovića putem preko Sajkovice i Lepena, ostavljajući u općini Visoko, nastavlja u pravcu Promaha ostavljajući Pasijak u općini Visoko, a odatle granica ide na kotu 835. Sa ove kote granica se spušta Mečinim potokom na rijeku Bosnu odakle je i počela granična linija lovišta.

Prema Odluci o osnivanju lovišta, na temelju postojećih karata, uređajnih elaborata za “Gornje Bosansko“ šumskoprivredno područje i Osnove za privatne šume na općini Visoko, izvršili smo izradu strukture površina unutar lovišta. Za identifikaciju pojedinih stratuma koristili smo se satelitskim snimcima i identifikacijom na terenu.

Kako se u okviru lovišta nalaze i prostori kontaminirani minsko-eksplozivnim sredstvima (498,67 hektara) to su ove površine posebno iskazane na obrascu koji detaljno prikazuje strukturu površina, te na terenu obilježene, kao i na karti lovišta kartirane. Izvor podataka za identifikaciju ovih površina su bile karte centra za razminiranje i šumskoprivredne osnove za državne i privatne šume.

U narednoj tabeli dajemo strukturu površina lovišta u skladu s odredbama Pravilnika.

Tabela br.1: Struktura površine lovišta po vlasništvu i kategoriji

Vlasništvo Kategorija zemljišta Površina (ha) Postotno učešće
 

Državno

vlasništvo

 

 Šume i šumska zemljišta 9.516,98 64,4
Poljoprivredno zemljište 0,00 0,0
Ostalo 172,14 1,2
Ukupno 9.689,12 65,6
 

Privatno

vlasništvo

 

 Šume i šumska zemljišta 2.754,88 18,6
Poljoprivredno zemljište 2.336,13 15,8
Ostalo 0,00  
Ukupno 5.091,01 34,4
Ukupno lovište Šume i šumska zemljišta 12.271,86 83,0
Poljoprivredno zemljište 2.336,13 15,8
Ostalo 172,14 1,2
Ukupno 14.780,13 100,0

Ova učešća se odnose na navedene kategorije, dok se njihovo detaljnije stanje prikazuje u narednoj tabeli Katastra lovišta i LGO – 1.

1. Naziv lovišta: “Visoko“
2. Naziv kantona i općine na čijem se području nalazi lovište: ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON, VISOKO
3. Naziv organa koji je ustanovio lovište: Skupština ZE-DO kantona
4. Broj i datum akta o ustanovljenju lovišta: 01-02-14864/09 05. 06. 2009.
5. Broj i datum akta o predaji lovišta na gospodarenje: 05-26-1794-18/15 od 20.01.2016
6. Naziv korisnika lovišta: Udruženje-Lovačko društvo “Srndać“ VISOKO
7. Ukupna površina lovišta u hektarima: 23.361,0
a) lovna površina: 14.780,13
b) nelovna  površina: 8.581,07
8. Struktura površina lovišta u hektarima:
Naselja i industrija 8.060,40
Livade 520,06
Kompleksi kultivisanih parcela 168
Poljoprivredna područja 996,80
Lišćarske šume 10675,57
Četinarske šume 1190,96
Mješovite šume 1,013
Pašnjaci 651,27
Močvarna zemljišta i vrištine  
Prelazno područje šume i grmolike vegetacije 51,77
Golet i krš 356,96
Područja sa oskudnom vegetacijom 27,74
Rijeke 149,54
Potoci 22,5
Jezera i bare 0,1
Vještačke akumulacije 0,0
9. Nadmorska visina lovišta (od/do): od 396 do 988 m.n.v.
10. Tip lovišta: Brdsko
11. Opis granica lovišta: (pogledati pod 2.2.)
12. Divljač u lovištu:
Vrsta divljači: Lovnoproduktivna površina Bonitet: Kapacitet:
Srna 6021,28 III 204
Divlja svinja 6051,86 III 150
Zec 2325,10 III 303
Fazan 2780,53 IV 250
13. Objekti u lovištu:
a) lovnouzgojni (hranilišta, solila, prihvatilišta, pojila i sl.) 40 hranilišta za srne, 80 hranilišta za fazane, 30 hranilišta za divlju svinju, 240 solila
b) lovnotehnički (čeke, kolibe, kuće, staze i sl.) 6 lovačkih domova, 2 kolibe, 23 nadstrešnice, 5 osmatračnica, 2 zatvorene čeke


Grafikon br.1: Struktura površina u lovištu

Struktura površina prema vlasništvu u lovištu data je u obrascu LGO – 1:

ISKAZPOVRŠINA
NAZIV POVRŠINE VRSTA POVRŠINE KULTURA ZEMLJOVOLASNIČKO RAZMJERJE HEKTARA
1 2 3 4 5
ZEMLJIŠTE UNUTAR LOVIŠTA ŠUMSKO OBRASLO DRŽAVNO 9.210,62
PRIVATNO 2.676,54
∑ 11.887,16
NEOBRASLO DRŽAVNO 306,36
PRIVATNO 78,34
∑ 384,70
UKUPNO ŠUMSKO DRŽAVNO 9.516,98
PRIVATNO 2.754,88
POLJOPRIVREDNO ORANICE DRŽAVNO 0,00
PRIVATNO 996,80
∑ 996,80
LIVADE DRŽAVNO 0,00
PRIVATNO 520,06
∑ 520,06
PAŠNJACI DRŽAVNO 0,00
PRIVATNO 651,27
∑ 651,27
VIŠEGODIŠNJI NASADI (neograđeni) DRŽAVNO 0,00
PRIVATNO 168,00
∑ 168,00
OSTALO DRŽAVNO 0,00
PRIVATNO 0,00
∑ 0,00
UKUPNO POLJOPRIVREDNO DRŽAVNO 0,00
PRIVATNO 2.336,13
SVEUKUPNO ŠUMSKO I POLJOPRIVREDNO DRŽAVNO 9.516,98
PRIVATNO 5.091,01
∑∑ 14.607,99
VODE UNUTAR LOVIŠTA TEKUĆICE PRIRODNE RIJEKE 149,54
POTOCI 22,50
∑ 172,04
UMJETNE KANALI I DRUGO 0,00
∑∑ 172,04
STAJAĆICE PRIRODNE JEZERA 0,10
MOČVARE I BARE 0,00
OSTALO 0,00
∑ 0,10
UMJETNE AKUMULACIJE 0,00
RETENCIJE 0,00
OSTALO 0,00
∑ 0,00
∑∑ 0,10
SVEUKUPNO VODE 172,14
SVEUKUPNO LOVIŠTE PREMA VLASNIŠTVU DRŽAVNO 9.689,12
PRIVATNO 5.091,01
SVEUKUPNE LOVNE POVRŠINE 14.780,13
POVRŠINE NA KOJIMA SE NE USTANOVLJUJE LOVIŠTE, A OPISANE SU GRANICOM LOVIŠTA GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE –površine naselja sa zašt. pojasom 300m 7.841,92
JAVNE POVRŠINE (CESTE, GROBLJA I DR.) 218,48
POSEBNO ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE
OGRAĐENI NASADI 22,00
OSTALO (MINIRANE POVRŠINE) I DRUGO 498,67
∑ 8.581,07
POVRŠINA OPISANE GRANICOM LOVIŠTA (POVRŠINA OPĆINE VISOKO) 23.361,20

Naselja sa zaštitnim pojasom od 300 m, javni putevi, ograđeni višegodišnji nasadi i groblja zauzimaju značajnu površinu općine, umanjujući lovnu površinu. Granice tih nelovnih površina sa zaštitnim pojasom biće predstavljene na karti i u budućnosti će dati mogućnost korisniku lovišta da determinacijom na terenu uradi i mijenja katastar lovišta za ona područja gdje izostaju zvanični podaci o strukturi površina (šume i zemljište u privatnoj svojini).

Prema Rejonizaciji i kategorizaciji lovišta u Federaciji BiH, lovište „Visoko“, skoro u potpunosti  pripada rejonu Brdskih lovišta unutrašnjih Dinarida.

Na osnovu strukture površina prema nadmorskoj visini, a u skladu sa članom 33 zakona o lovstvu FBiH, lovište „Visoko“ pripada kategoriji brdskih lovišta. Struktura površina prema nadmorskoj visini data je na slijedećem grafikonu:


Grafikon 2: Struktura površina u lovištu prema nadmorskoj visini

2.2. Orografske i hidrografske karakteristike lovišta

Morfološki, područje lovišta je determinirano dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina Srednje Bosne – Ozrena, Vranice i Zvijezde. Lovište je najvećim dijelom blago konfiguirano, sa visinskim dijapazonom rasprostiranja od 651 m., čija je najniža tačka 395 m.n.v. na rijeci Bosni, a najviša 1046 m.n.v. na koti 1048 iznad sela Dolovi. Središnjim dijelom lovišta rasprostire se sarajevsko – zenička kotlina prožeta rijekom Bosnom i manjim dijelom rijekom Fojnicom. Orografske prilike izražene su odnosom planinskih masiva prema vodotocima. Dijelovi lovišta sa desne strane rijeke Bosne su većinom jugozapadne ekspozicije, sa lijeve strane su većinom jugoistočne, dok su dijelovi lovišta sa desne strane rijeke Fojnice sjeverne, a sa lijeve južne ekspozicije. Unutar područja postoji niz uzvišenja čiji se položaji protežu uzduž vodotoka na uskim koritima. Usljed ovakve konfiguracije terena postoje znatne visinske razlike između najviših tačaka na brojnim kosama i grebenima, koji se protežu uporedo sa razgranatim vodotocima, i najnižih tačaka u uskim dolinama. Visinske razlike se ispoljavaju naglo na strmim stranama vodotoka i postepeno duž korita vodotoka prema rijeci Bosni.

Znatna izdiferenciranost reljefa kao i njegova razuđenost svakako su posljedice dejstva spoljnih faktora.

Oblast oko same rijeke Bosne i njenih pritoka je aluvijalna ravan a okolo je tercijarno pobrđe blagih strana sa lijepo očuvanim riječnim i jezerskim tarasama na cijelom predjelu.

Cijelo lovište je bogato vodama, kako tekučicama tako i izvorima. Čitavom dužinom lovišta protiče rijeka Bosna, a kroz centralni dio lovišta rijeka Fojnica. Zajedno sa manjim pritokama Zimačnica, Radovljanska rijeka i Goruša i brojnim potocima i izvorima ovo područje spada u hidrografski razvijenija područja.

Vodotoci su u izvornim dijelovima razgranati, a u donjem dijelu su suženi i sa manjim priticajem. U razgranatoj mreži vodotoka ima vode i u periodu ljeta, a u sezeni proljetnih i jesenskih kiša oticanje je normalno. Rijeka Bosna i Fojnica teku ustaljenim tokom, te ne postoji mogućnost poplava u većoj mjeri.

Budući da su slivna područja pod šumom i kako nema izrazitih većih ogoljenih površina, to se u značajnoj mjeri nije ispoljila ni pojava erozivnih procesa.

S obzirom na ukupne hidrografske potencijale lovišta može se zaključiti da divljač ima izuzetno povoljne uslove u pogledu zadovoljavanja potreba za vodom.

2.3.  Klimatske karakteristike područja

U klimatskom pogledu područje općine Visoko pripada pojasu umjereno-kontinentakne klime. S obzirom da je 988 m. Maksimum visinskog dosega i da se najveći dio područja prostire u pojasu od 395 do 650 m.n.v., preovlađujuća je blaga varijanta umjerene klime.

Srednja godišnja temperatura zraka kreće se oko 8 ºC, a u vegetacionom periodu od 13 do 15 ºC.

Visina prosječnog godišnjeg atmosferskog taloga je oko 1000 mm, od čega iznad polovine padne tokom vegetacionog perioda.

Prosječna godišnja relativna vlažnost vazduha je oko 70 %.

Maksimalna visina sniježnog pokrivača je 55 cm a prosjećni broj dana sa sniježnim pokrivačem je 53.

Vegetacioni period traje od 180 do 190 dana.

Područje je pod utjecajem kontinentalne klime koja pod uticajem planinskih masiva prelazi u umjerenu. Zračna strujanja velike energije su rijetka pojava, čemu imamo zahvaliti konfiguraciji prostora i nadmorskoj visini.

Može se zaključiti da su na ovom području klimatski uvjeti povoljni za održavanje i razvoj divljači.

2.4. Tlo

Teritorija općine Visoko pripada širem području poznatom u geologiji kao sarajevsko – zenički bazen. Glavninu geološke podloge ovog područja čine tercijaro-flišne naslage, što je uvjetovalo razvijenu hidrografiju, relativno blagu orografiju i za biljnu vegetaciju visoko produktivna, duboka i kiselo – smeđa i ilimerizovana zemljišta. Duž sjeveroistočnog okvira su krečnjaci na kojima su razvijena pretežno plitka zemljišta (plitko eutrično smeđe zemljište). Područje oko same rijeke Bosne i njenih pritoka je aluvijalna ravan na kojoj su zastupljena duboka aluvijalna zemljišta.

Zemljišta su, općenito uzevši, umjereno vlažna i umjereno topla, a u dolinama i hladnija. Područje lovišta se dobrim dijelom sastoji od dubokog smeđeg kiselog zemljišta (distrični kambisol) čija je propusnost za vodu srednja, tako da je rijetka površinski poplavljenost u jesen, zimu i prljeće te zadržavanje stajaće vode na površini.

Najznačajnija zemljišta u lovištu:

Distrični kambisol na kiselim silikatnim stijenama (flišu)

Distrični kambisoli su uopće najrasprostranjenija zemljišta u području sarajevsko-zenićkog bazena, a javljaju se kao čista i u kombinacijama sa drugim razvojnim stadijima (luvisolima i pseudoglejevima). To su tla lakšeg mehaničkog sastava pa je ispiranje gline iz gornjih u donje slojeve sporo kao i diferencijacija profila. Pojava luvisola je vezana uglavnom za blaže nagibe i uvale a pseudoglejevi se javljaju na pretežno ravnim površinama, uvalama i depresijama ispod kojih supstrat čine nepropusne stijene. Distrični kambisoli su tla sa A (B) C građom profila, srednje do slabo skeletna, dobro propusna za vodu i prozračna. Po mehaničkom sastavu su pjeskovite ilovače do ilovače pretežno zrnaste strukture, kisela do jako kisela sa nedovoljnom količinom hranjivih elemenata ali zbog njihove dubine ova tla se mogu svrstati u najproduktivnija šumska tla na ovome području. Zbog rasprostranjenosti matične podloge (pješčara, glinaca, konglomerata) fiziološki aktivna dubina se povećava što pogoduje acidofilnim vrstama drveća.

Smeđe tlo na krečnjaku (Kalkokambisol)

Ima sklop profila Amo – (B)rz – R i formira se na tvrdim i čistim krečnjacima i dolomitima, a rjeđe na čistim dolomitima. Dubina tla varira na malim distancama na krečnjacima. To su relativno plitka tla 30 – 60 cm dubine bez prijelaznog horizonta, a njegov (B)rz horizont ne sadrži CaCO3  i oštro prelazi u matični supstrat. Tlo ima manje od 1 % nerastvorenog ostatka. U realnim uslovima ova tla su zastupljena zajedno sa ostalim članovima iz ove serije; crnicom i lesiviranim tlom čiji međusobni odnosi ovise od reljefa. Smeđe tlo na krečnjaku nastaje iz crnice onda kada ona dostigne dubinu oko 30 cm, a pod utjecajem veće vlažnosti i izraženijih mikrobioloških procesa kada dolazi do mineralizacije humusa, oslobađanja gline i stvaranja poliedrične strukture što je vema dug proces. Po teksturi tlo pripada u klasu glinuša. U mehaničkome smislu ukupan solum kalkokambisola spada u grupu teksturno teškh tala. Reakcija tla je slabo kisela (pH 6 – 6,5), stepen zasićenosti u bazama u adsorpcijskom kompleksu je veći od 50 %. Ova zemljišta spadaju u najrasprostranjenija šumska zemljišta u BiH. U ovom području zauzimaju manji dio sjeveroistočnog područja lovišta.

Fluvisoli – Aluvijalna tla

Nastala su taloženjem nošenih materijala duž plavne terase rijeke Bosne i Fojnice, koji zaostaju kao nanos plavnog vala. Imaju povoljna fizička svojstva, tj. Dobru poroznost, vodopropusnost, povoljan odnos pora, dobro su aerisana, a imaju i stabilne mikroagregate. Sadrže visok sadržaj CaCO3. Reakcija je neutralna do slabo bazična. Podložna su poplavama i uglavnom su to poljoprivredna zemljišta na kojima je intenzivna poljoprivredna proizvodnja.

Kiselost i relativna hladnoća zemljišta imaju negativan utjecaj na prirast divljači u lovištu, pa predstavljaju i faktor koji utiče i na bonitete za divljač u lovištu.

2.5. Vegetacija

Prema Braun-Blanquet-u (Horvat 1949) ovo područje u širem smislu pripada Eurosibirskoj-sjeveroameričkoj regiji, a unutar te regije Ilirskoj provinciji. Prema Ekološko-vegetacijskoj rejonizaciji BiH, lovište “Visoko“ je smješteno u centralnoj oblasti i čitavom površinom pripada Sarajevsko – zeničkom rejonu.

U ovom području preovlađuju brdske šume bukve, šume bukve i hrasta kitnjaka, dok gotovo i nema mješovitih šuma bukve i jele. Hrastovih visokih šuma je također malo, gdje zauzimaju najtoplije ekspozicije i naslanjaju se na kotlinski dio lovišta, dok je značajno učešće izdanačkih šuma hrasta (1.453,0 hektara) koje su u nešto višim područjima i na toplijim staništima. Uz same riječne tokove zastupljene su šume vrba i topola. Šume crne johe te ostatke šuma lužnjaka i običnog graba. Povoljni zemljišni uslovi sa dosta vlage i umjereno kontinentalna klima sa blagim brežuljkastim terenima daje šumskoj vegetaciji izrazito povoljne uslove. Međutim, djelovanjem čovjeka šumske zajednice su dobrim dijelom devastirane i degradirane, odnosno pretvorene u lošije gospodarske oblike (izdanačke šume). Zbog tih povoljnih stanišnih uslova veoma je malo šumskih zemljišta koja nisu obrasla i na kojima ne raste šumska vegetacija, što je veoma povoljno za divljač u lovištu.

Prema podacima ŠGO za “Gornje Bosansko“ šumskoprivredno područje najveću površinu zauzimaju izdanaćke šume sa 59,2%. Visokih i degradiranih šuma ima 24,8%, šumskih kultura 12,6%, šibljaka 0,2%, goleti i neproduktivne površine 1% i uzurpacije 2,2%.

Tabela 2.:Pregled površina državnih šuma po kategoriji šuma

Šifra Kategorija šume Površina (ha) %
1000 Visoke šume 1.769,31 18,5
2000 Degradirane šume 604,29 6,3
3000 Šumske kulture četinara 1.198,3 12,6
4000 Izdanačke šume 5.643,22 59,2
5000 Šibljaci 18,83 0,2
6000 Goleti 66,55 0,7
7000 Neproduktivne površine u šumarskom pogledu 27,74 0,3
8000 Uzurpacije 212,1 2,2
Sveukupno pristupačne državne šume i šumska zemljišta 9.517,01 100

Struktura državnih šuma ukazuje da se u lovištu nalaze dominantno šume s vrstama drveća koje daju krupno teško sjeme (bukva, hrast), što je izvrsna prehrambena baza za divljač (bukvica, žir). Hrast kitnjak se javlja u nižim područjima i sa velikim učešćem u izgradnji šuma. Izgrađuje šume bukve kao prateča vrsta. Iz podataka ŠGO vidi se da 1.453,0 hektara izdanačkih šuma izgrađuje hrast kitnjak. Posebno povoljno za divljač jeste što ove izdanačke šume nisu tretirane od strane šumskog gazdinstva dugi niz godina (30 i više) pa imaju prirodne stanišne prilike koje su izuzetno povoljne za divljač.

U okviru privatnih šuma i šumskih zemljišta kojih u lovištu ima 3603,24 dajemo također strukturu po kategorijama:

Tabela 3.:Pregled površina privatnih šuma po kategoriji šuma

Šifra Kategorija Površina (ha) %
1000 Visoke šume sa prirodnom obnovom 369,70 10,3
3000 Šumski zasadi 3,06 0,00
4000 Izdanačke šume 2.247,21 62,4
4000m Minirane izdanačke šume 885,26 24,6
5000 Goleti ispod gornje granice privredne šume 13,72 0,3
6000 Neproduktivne površine u šumarskom pogledu 84,27 2,4
               SVE ŠUME I ŠUMSKA ZEMLJIŠTA 3.603,24 100

U okviru privatnih šuma 885,26 hektara je miniranih površina.

Iz tabele je vidljivo da i ovdje dominiraju izdanačke šume izgrađene uglavnom od bukve, graba i hrasta kitnjaka. Izdanačkih hrastovih šuma ima 228 hektara. Vidljivo je da je struktura privatnih šuma približno ista kao i državnih, pa važe iste konstatacije.

Treba spomenuti prisustvo mnoštva šumskih puteva, traktorskih vlaka, progala, prosjeka, na čijim osvijetljenim rubovima su naseljene mnoge biljne vrste s jestivim plodovima (kupine, maline, jagode, glog i dr.) što upotpunjuje prirodnu ponudu hrane tokom cijele godine.

Može se zaključiti da biljne zajednice u ovom lovištu, svojom strukturom i površinskom zastupljenosti, divljači osiguravaju dobre uslove za razvoj populacije, zaštitu i prehranu.

2.6. Infrastruktura

Unutar šuma i šumskih zemljišta postoji gusta mreža šumskih kamionskih puteva , gdje je otvorenost 8,0 km /1000 hektara i sa šumskim zemljanim putevima daje veoma povoljnu otvorenost i uslove za kretanje po lovištu.

Kada su u pitanju javne ceste na području općine registrovana je sljedeća javna cestovna i željeznička infrastruktura:

  • Autocesta A1 – koridor 5C, Kakanj – Sarajevo, u dužini od 14,90 km;
  • Magistralna cesta M221, Visoko-Kiseljak, u ukupnoj dužini od 10,00 km);
  • Regionalni put 403, Zenica – Sarajevo, u ukupnoj dužini od 11,00 km;
  • Regionalni put 653, Kaćuni -Moštre, u ukupnoj dužini od 12,00 km;
  • Lokalne ceste;
  • Željeznička pruga Šamac-Sarajevo dužine 14,9 km.

Većina ovih javnih puteva prolazi sredinom lovišta, uz rijeku Bosnu praveći tako nepremostivu barijeru za kretanje divljači po lovištu. Autocesta A1 predstavlja najveću barijeru u tom pogledu.

Velika frekvencija saobraćaja utiče i na mir u lovištu. Većina gubitaka svih vrsta divljači pripada drumskom i željezničkom saobraćaju, odnosno divljač strada na prugama i putevima svih kategorija.

2.7. Antropogeni uticaji

 Intenzitet primarne proizvodnje na području lovišta;

Na području lovišta, kao značajna djelatnost se može označiti poljoprivreda koja ima značajan utjecaj na lovno gospodarenje s obzirom na primjenu vještačkih đubriva i pesticida, te upotrebu savremenih mašina za obradu zemljišta i žetvu kultura. Primjena savremenih mašina u poljoprivredi odvija se bez Zakonom propisanih plašila, što uvećava gubitke na divljači. Šumarstvo kao druga djelatnost po važnosti u lovištu ima negativan utjecaj u pogledu uznemiravanja divljači i nestajanju staništa i zaklona prilikom izvođenja radova na iskorištavanju šuma, dok sa druge strane povoljno utječe u aktivnostima pošumljavanja i održavanju najpovoljnije strukture šumskih sastojina, te sadnji voćkarica i vrsta sa teškim sjemenom. Šumama na području lovišta gospodari JP “Ze-do šume“ d.o.o. Zavidovići, a dobra saradnja korisnika lovišta sa šumarskim organima može samo voditi unapređenju u lovištu.

Intenzitet saobraćaja u lovištu

S obzirom na veliki broj putnih komunikacija, saobraćaj ima znatan utjecaj na lovno gospodarenje, kroz direktne gubitke na divljači (stradanje od motornih vozila) i ometanje slobodne migracije divljači. Posebno se izdvaja Autocesta A1 koja prolazi sredinom lovišta. U lovištu su postavljeni obilježavajući znaci koji upozoravaju vozače na mjestima najfrekventnijih prelaza divljači.

Turizam

Turizam na ovom području nije značajno izražen i nema utjcaj na lovno gospodarenje, ali zbog značajnih potencijala u turizmu i opredjeljenosti općine da razvija i unapređuje turizam, njegov negativni utjecaj u budućnosti može biti značajan i izražen.

Ostalo

Za ovo područje je tradicionalno sakupljanje gljiva, ljekovitog bilja i šumskih plodova, što neosporno ima utjcaja na divljač, kako umanjivanjem prirodne prehrambene osnove, tako i preko uznemiravanja divljači u periodu sakupljanja, koji se uglavnom poklapa sa periodom reprodukcije i odgoja mladunaca. Takođe je i pašarenje ekstenzivno, pa je u području lovišta na ispaši oko 500 ovaca i koza.

Krivolov je značajno bio prisutan u poslijeratnom razdoblju. Uspostavom lovočuvarske službe smanjen je u značajnoj mjeri, ali još u pograničnim područjima, pogotovo na granici sa Kiseljakom i Busovačom, dolazi do upada i krivolova što je veoma teško kontrolisati.

2.8. Biološke osobine lovišta

Prema klimatskim, vegetacijskim i pedološkim prilikama opisanim u poglavlju 3.2. i 3.3. vidi se da sa biološkog aspekta u lovištu preovladavaju najpovoljniji uslovi za autohtone vrste divljači, kako krupne tako i sitne divljači.

  • Predatori

Kao predatori, od vrsta sisara u lovištu su prisutni Vuk (Canis lupus), Lisica (Vulpes vulpes), Šakal (Canis aureus), Kune (Martes sp.), Mačka divlja (Felis silvestris), te znatan broj pernatih predatora kao, Jastreb kokošar (Accipiter gentilis) i Velika ušara (Bubo bubo).

Vuk je svakako najznačajniji predator krupne divljači, te može imati ozbiljniji utjecaj, posebno na populaciju srna, uz nepovoljne vremenske prilike (duboki snjegovi).

Lisica je najbrojniji predator u lovištu, a istovremeno i najznačajniji predator sitne divljači. Sa aspekta zaštite divljači i prevencije širenja zaraznih bolesti, posebno bjesnila, brojnost lisica treba držati pod kontrolom. Kuna je sljedeća vrsta predatora koja takođe ima utjecaja na sitnu divljač, a i na vrste nelovne faune.

  • Štetočine

S obzirom na karakteristike lovišta, gustinu naseljenosti u području, broj štetočina (pasa i mačaka lutalica) u lovištu je znatan, te se o regulaciji njihove brojnosti mora neprestano voditi računa.

  • Kompeticija

U trenutnim uslovima, koji vladaju u lovištu, kompeticija između vrsta u pogledu hrane i prostora nije izražena. Takođe se i u budućnosti ne očekuje pojačana kompeticija između vrsta s obzirom na površinu lovišta i vrlo povoljne prehrambene prilike.

  • Bolesti i paraziti;

Od bolesti i parazita u lovištu, u proteklom periodu, nisu evidentirane zarazne bolesti, osim ektoparazita (uši i krpelji) u ljetnim mjesecima. Korisnik lovišta je redovno vršio pregled odstrijeljene divljači na zarazne bolesti. Ovo se posebno odnosi na odstrijeljene divlje svinje, a pregledima nije ustanovljeno prisustvo Trichinele spiralis. Korisnik lovišta će u budućem razdoblju obratiti posebnu pažnju na pojave križanaca te vršiti njihov odstrel u slučaju pojave.

2.9. Fizičke osobine lovišta

Lovište se pruža u pravcu istok-zapad u obliku pravouglog trougla, gdje se najduža strana proteže pravcem sjeverozapada. Centralna obilježje je kotlina rijeke Bosne sa lijevom pritokom Fojnicom. Uz same riječne tokove rasprostiru se ravničarski predjeli: Ozrakovičko polje, Muličko polje, Porječansko polje, Luke, Topuzovo polje, Muhašinovačko polje, Mokrinoško polje i Varoško polje. Od kotlinskog dijela lovišta i pomenutih polja uzdižu se blagi grebeni i strmine čineći tako izraženije brdsko područje.

Kako je lovište u obliku pravouglog trougla to možemo reći da je dužina granice sa Srednjobosanskim kantonom 28 km, ujedno i najduža strana trougla, a ostale dvije strane su dužine po 21 km. Najveća širina lovišta je 23 km a najveća dužina je 22 km.

2.9. Opis tehničke opremljenosti lovišta

Sa aspekta tehničkog uređenja lovišta, može se reći da je lovište dobro uređeno. Brojni lovni objekti u lovištu su obnovljeni, te se redovno održavaju, a u planu je izgradnja novih kao i vanjsko i unutrašnje uređenje nekoliko objekata, prije svega lovačkih domova te visokih čeka. Osim lovačkih domova u lovištu, LD Srndać Visoko posjeduje i lovački dom u centru Visokog, sa neophodnim prostorijama za sekretara, predsjednika i glavnog lovovođu, kao i salama za održavanje sastanaka.

Lovište raspolaže sa pet lovačkih domova ukupnog kapaciteta 85 ležaja, dvije lovačke kolibe, 22 nadstrešnice te dvije visoke čeke. Takođe je izgrađeno 30 hranilišta za divlje svinje, 40 hranilišta za srne, kao i 80 prenosnih hranilišta za pernatu divljač. U lovištu se nalazi 240 solila i 10 lovačkih voda. Od graničnih i obilježavajućih objekata, postavljeno je 10 graničnih tabli, a korisnik lovišta je dužan da postavi još 15 u skladu sa Pravilnikom o postupku osnivanja lovišta i načinu obilježavanja granica…, od opreme, udruženje posjeduje fotoaparat i hidrostatičku vagu za ocjenjivanje rogovlja srndaća.

4. PRIKAZ VRSTA I BROJA DIV­LJAČI I ŽIVOTINJSKIH VRSTA

Od krupne divljači u lovištu obitavaju vrste: Srna (Capreolus capreolus), Divlja svinja (Sus scrofa), te povremeno  Vuk (Canis lupus) i vrlo rijetko Medvjed mrki (Ursus arctos).

Od vrsta sitne divljači, u lovištu su zastupljene: Zec (Lepus europeus), Fazan (Phasianus colchicus), Prepelica (Coturnix coturnix), Divlja patka (Anas plathyrhincos),Puh (Glis glis), Lještarka (Bonasa bonasia), Šumska šljuka (Scolopax rusticola), Golub grivnjaš (Columba palumbus), Lisica (Vulpes vulpes), Divlja mačka (Felis silvestris), Kuna bjelica (Martes foina), Velika lasica (Mustela erminea), Mala lasica (Mustela nivalis), Tvor (Mustela putorius), Vjeverica (Sciurus vulgaris), Siva čaplja (Ardea cinerea), Gavran, (Corvus corax),Vrana siva (Corvus corone cornix), Svraka (Pica pica), Čavka (Corvus monedula), i Kreja (Garullus glandarius), Škanjac mišar (Buteo buteo), Sivi soko (Falco peregrinus), Jastreb kokošar (Accipiter gentilis), Kobac ptičar (Accipiter nisus), te Sove (Strigidae spp).

Najpovoljnije uslove u lovištu ima krupna divljač, srna, i divlja svinja, a nešto slabije uslove imaju vrste sitne divljači: divlja patka, zec,  fazan i prepelica.

Brojnost vrsta divljači u lovištu, u svrhu izrade plana određena je provedenim prebrojavanjem divljači u februaru i martu 2017. godine, kao i na osnovu zapažanja i osmatranja tokom prethodne godine, pa je brojnost divljači u Lovištu „Visoko“, u proljeće 2017. godine slijedeća:

Vrsta divljači: Brojno stanje u proljeće 2016. godine:
Srna 90
Divlja svinja 90
Zec 210
Fazan 140
Golub grivnjaš 200
Lisica 110
Divlja patka 200
Divlja mačka 30
Kune 90
Sove 40
Jastrebovi, kopci, škanjci 60
Corvidae (vrane, gavranovi, svrake, kreje) 200

Za glavne uzgojne vrste divljači, shodno uslovima koji vladaju u lovištu, određuju se Srna (Capreolus capreolus), Divlja svinja (Sus scrofa), Zec (Lepus europeus) i Fazan (Phasianus colchicus)

Vuk, se u lovištu javlja u manjem broju i povremeno, s obzirom da lovište predstavlja dio staništa jednog čopora vukova u okviru teritorije koja obuhvata i staništa na planini Zvijezdi kao i susjedna lovišta.

Od sporednih vrsta sitne divljači mogu se izdvojiti divlja patka i prepelica, te golub grivnjaš. Za ostale, lovne vrste sitne divljači, posebno sitne dlakave predatore, korisnik lovišta je dužan ne ugroziti njihov opstanak u prirodi prema biološkom minimumu, a istovremeno vršiti regulaciju nihove brojnosti kako bi umanjio njihov uticaj na ostale životinjske vrste.

5.0 GOSPODARENJE S DIVLJAČI I LOVIŠTEM

 Korisnik lovišta, u skladu sa potpisanim ugovorom, te važećim zakonskim propisima iz oblasti Lovstva u Federaciji BiH, u svom radu strogo se pridržava propisanih mjera, te nastoji da lovno gospodarenje u ovom području usmjeri što bliže modernom i održivom lovnom gospodarenju.

5.1. Gospodarenje u prethodnoj godini

Po dobijanju lovišta u zakup, korisnik lovišta je proveo aktivnosti koje je bilo moguće realizovati u skladu sa privremenim godišnjim planom gospodarenja za prethodnu lovnu godinu. Vršene su aktivnosti na zaštiti divljači putem lovočuvarske službe i lovačkih patrola, koje su uz patrolni list vršile aktivnosti u obilasku lovišta i sprečavanju krivolova, uništavanju štetočina a ujedno kontrolisali brojnost divljači.

Shodno planiranim aktivnostima u prethodnoj godini, vršena je prehrana i prihrana divljači, te je u protekloj godini u lovište izneseno:

  • 3 tone kukuruza u klipu
  • 500 kg soli
  • 2 tone krmnog bilja

Takođe su obavljane i aktivnosti na:

  • Untrašnjem uređenju (proširenju) lovačkih kuća
  • Rađeno je i na uređenju i prosijecanju staza u lovištu po svim sekcijama.
  • Popravka i održavanje postojećih lovnih objekata u lovištu;
  • Redovni obilasci lovišta sa naglaskom čuvanje i zaštitu divljači;
  • Izgrađeno 30 novih solila
  • Izgrađene 2 visoke čeke
  • Izgrađene 2 lovačke nadstrešnice
  • Uređena jedna lovačka voda

U protekloj godini, u lovištu je odstreljeno:

  • Divlja svinja 44 grla
  • Srna 4 grla
  • Zec 22 repa
  • Lisica 36 repova
  • Fazan 150 kljunova
  • Golub grivnjaš 80 kljunova
  • Divlja patka 140 kljunova
  • Kuna bjelica 30 repova

Registrovani gubici, od saobraćaja, štetočina, krivolova i ostalog na divljači u toku prethodne godine iznosei:

  • Divlja svinja: 2 jedinke, stradale od saobraćaja
  • Srna: 2 jedinke (1 psi lutalice, 1 krivolov)

Sva odstreljena divljač, bila je u kondiciono vrlo dobrom stanju, a meso od odstreljene krupne divljači nošeno je na analizu u nadležnu veterinarsku stanicu, te nije registrovana pojava bilo kakvih zaraznih oboljenja.

5.2.  Smjernice budućeg gospodarenja za glavne vrste divljači

Smjernice budućeg gospodarenja dati će se za glavne uzgojne vrste divljači u lovištu, sa planiranom dinamikom populacija i zahvatom u toku godine. U skladu sa promjenom površina unutar lovišta, kao i katastra lovišta, u sklopu izrade Lovnoprivredne osnove za lovište „Visoko“, obračunate su nove vrijednosti lovnoproduktivnih površina za glavne uzgojne vrste divljači u lovištu, te nanovo određen matični fond i kapacitet po vrstama.

6.0. PRIHRANA I PREHRANA DIVLJAČI

U lovištu vladaju zadovoljavajuće prilike sa aspekta prirodne prehrane divljači, ali s obzirom na karakter područja, u ovoj osnovi propisuju se mjere za poboljšanje  prehrambene osnove u lovištu u cilju uzgoja što kvalitetnijih jedinki kao i olakšanog prebrojavanja.

Poboljšanje prirodne prehrambene osnove podrazumijeva sadnju određenih poljoprivrednih kultura (zob, krompir, repica, stočni kelj, djetelina, itd.), na manjim površinama koje su pogodne za to (do 0,2 ha), i pravilan odabir vrsta drveća i grmlja (šumske voćkarice i bobičasto voće) te travnih smješa, kojima se poboljšava kvalitet ishrane. Uz ovo treba i raščišćavati zarasle površine (papratišta), u cilju njihovog korištenja kao ispasišta ili površina za sjetvu. Poboljšanje prehrambene osnove znatno utiče na smanjenje šteta od divljači, posebno na poljoprivrednim kulturama. Preporučljivo je da izbor kultura koje će se sijati bude što raznovrsniji, jer divljač ne voli velike površine pod monokulturama. Ovim će se postići da divljač u što boljoj kondiciji uđe u nepovoljni period godine (zimu), a time je više od pola posla urađeno. Ove parcele će nakon sadnje biti ostavljene divljači i svim ostalim životinjskim vrstama na slobodno konzumiranje, a ostatak hrane će se prikupiti i izložiti na hranilišta prije početka zime (mjesec oktobar);

Travne smješe ili zob pogodno je zasijavati na već iskorištenim šumskim vlakama nakon završene sječe i izvoza u određenom odjelu.

Pravovremena kosidba manjih livada, kao jedna od najvažnijih uzgojnih mjera u lovištu, obezbjeđuje kvalitetnu ishranu za sve biljojede i svaštojede do kasne jeseni. Sijeno dobijeno košnjom, prikupiće se u manje stogove (naviljke) te ostaviti divljači na slobodno konzumiranje u toku nepovoljnog perioda godine. Ovako izloženu hranu, srne mnogo radije uzimaju, nego kada se sijeno postavi u hranilišta, a mnogo bolje je zaštićeno od propadanja.

Leševi uginule stoke i klanični konfiskati, iznosiće se na uređeno hranilište za karnivore, u svrhu njihove koncentracije u lovištu, olakšanog osmatranja i prebrojavanja. Uz ovo, izlagati i kukuruz, te po mogućnosti voće, a na istim hranilištima vršiti i prebrojavanje i osmatranje divljih svinja.

Mjere prihrane i prehrane po vrstama divljači:

  • Srna – košnja livada, zasijavanje travno-djetelinskih smješa i parcela sa zobi, prikupljanje sijena;
  • Divlja svinja – kukuruz na hranilištima, zasijavanje parcela sa zobi, travno-djetelinske smješe;

Na predviđenim parcelama i hranilištima, dopunsku hranu pronaći će i ostale životinjske vrste koje borave u lovištu.

U lovištu se svakogodišnje izvrši 1,2 hektara sjetve raznih kultura, a prije deset godina osnovana je parcela čičoke sa namjenom za ishranu divljih svinja, te se redovno održava i dopunjava.

U slijedećem obrascu (LPO – 5) dat je plan prihrane i prehrane divljači u toku godine:

P R I H R A N A  I  P R E H R A N A   D I V L J A Č I
LOVNA

GODINA

 PRIHRANA (kg) PREHRANA (ha) NAPOMENA
VRSTA

HRANE

 PLANI-

RANO

 OSTVA-

RENO

 ODSTUPANJA VRSTA

NASADA

 plani-

rano

 ostva-

RENO

 ODSTUPANJA
+

–

 % OBRAZLO-

ŽENJE

 +

–

 % OBRAZLO-

ŽENJE
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
1. 04.2017/

31. 03.2018

 Kukuruz 3000 Pšenica 2,0
So 300 Kukuruz 2,0
Meso – Djetelina 0,1
Sijeno 500
Kosidba 0,1

 

8.0 ZAŠTITA DIVLJAČI

Mjere zaštite

Prioritetno mjesto u mjerama za unapređenje stanja, sigurno pripada mjerama zaštite staništa i divljači u njemu, putem:

  • organizovane lovočuvarske službe, koja treba da spriječi svaki oblik nezakonitog (i neplanskog) korištenja divljači i staništa;
  • savjesnog praćenja zdravstvenog stanja i razvoja divljači i intervencija u skladu sa pravilima službe i važećih propisa;
  • eventualne redukcije brojnosti populacija predatora, (u nekim slučajevima, brojnost predatora mora se reducirati kako bi se stvorili uslovi da određene vrste razviju stabilne populacije, posebno rijetke i ugrožene, kakve su u lovištu divokoza i veliki tetrijeb.
  • zaštite i održavanja infrastukturnih objekata u staništu u funkciji zaštite i korišćenja;

Ovdje navodimo mjere zaštite koje će se poduzimati u toku uređajnog perioda kao neophodne za sprovođenje racionalnog i planskog gazdovanja lovištem. Ove mjere navodimo po kategorijama, a i posebno po vrstama divljači:

  • zaštita od prirodnih nepogoda

Zaštita divljači u lovištu od prirodnih nepogoda svodi se na provođenje ograničenih mjera zaštite u slučajevima ekstremnog djelovanja pojedinih ekoloških faktora nežive prirode.To su, u prvom redu, poplave, dugotrajne i sniježne zime, suše, šumski požari i slično.  Za vrijeme trajanja prirodnih nepogoda ugrožena divljač mijenja uobičajeno ponašanje, postaje manje oprezna, mirnija, što sa jedne strane olakšava njeno spašavanje, a sa druge strane, divljač manje koristi svoje urođene osobine da bi se sama spasla. U lovištu, uglavnom možemo govoriti o požarima, sušama (proteklo ljeto) i teškim zimama. U slučaju požara potrebno je pravovremeno intervenisati kako bi se požar što brže lokalizovao, a ugroženu divljač dislocirati. Za sušnih perioda treba intervenisati dodavanjem sočne hrane, kako bi divljač ostala na području lovišta. Zaštita za vrijeme teških zima svodi se na pojačano iznošenje hrane, posebno za jarebice i fazane koji su i najosjetljiviji, odgrtanje snijega, pravljenje prtina i razbijanje ledene kore, uz stalan nadzor hranilišta. Ne treba spomenuti da je za vrijeme trajanja prirodnih nepogoda svaki lov zabranjen.

  • zaštita od predatora i štetočina

Zaštita od predatora i štetočina, u savremenom lovnom gazdovanju podrazumijeva održavanje brojnosti prirodnih predatora na razumnom nivou, ali nikako njihovom istrebljenju. Nasuprot ovome, zaštita od štetočina (psi i mačke lutalice), odnosi se na njihovo uništavanje u svakoj prilici. Korisnik lovišta treba da nastavi sa već pomenutom praksom uništavanja štetočina, a takođe da izvrši redukciju brojnosti, prije svega kuna i lisica u lovištu, te ptica iz porodice Corvidae.

  • zaštita od lovokrađe i krivolova

Zaštita od lovokrađe i krivolova obezbjeđuje se čuvanjem lovišta. Upravljač lovišta (korisnik) je dužan prema zakonu da ustanovi lovočuvarsku službu koju će obavljati profesionalna lica.Uz ovu službu, nezamjenjlivu i odgovornu ulogu imaju svi članovi lovačke organizacije, koji uz stalno prisustvo u lovištu, poznavanje terena i komunikaciju sa lokalnim stanovništvom mogu mnogo doprinijeti ovoj vrsti zaštite. Za čuvanje lovišta posebno je važna saradnja sa organima Šumske uprave, koji veliki dio vremena provode na terenu (lugari) i organima MUP-a, kako bi se uočeni prekršaji što prije sankcionisali.

  • zaštita od raznih bolesti i povreda

Zaštita od bolesti i povreda obuhvata uglavnom preventivne mjere, koje se sprovode u cilju sprečavanja nastanka epidemija, mogućnosti povređivanja i slično.To je u prvom redu pravilno odlaganje otpada i leševa odstrijeljenih životinja, redovna veterinarska kontrola odstrijeljenih divljih svinja i jazavaca na trihinelozu, pažljivo osmatranje životinja sumnjivih na bolest i njihovo uklanjanje iz lovišta, a po mogućnosti i oralna vakcinacija protiv bjesnila. Što se povreda tiče, obavezno sugerisati upotrebu Zakonom propisanih plašila prilikom korištenja poljoprivredne mehanizacije, obezbjeđenje pojilišta i kaljužišta tzv. “iskočnicama” i mrežama kako bi se izbjeglo utapanje. Lokalnom stanovništu objasniti važnost održavanja živica i međa kao zaklona za divljač, te posebno objasniti način paljenja strništa, tako da se strništa pale od sredine ka krajevima da bi se omogućilo sitnoj divljači da bezbjedno napusti ove površine, a nikako od krajeva prema sredini, kada strada gotovo sva divljač koja se zatekne na ovim površinama. Korištenje odgovarajuće municije prilikom lova kako bi se što više smanjila mogućnost ranjavanja. Uz ovo, obavezna je upotreba obučenih lovačkih pasa, kako bi se ranjena divljač pronašla i na odgovarajući način dovršila.

  • Mjere kontrole zdravstvenog stanja divljači vršene su veterinarskim pregledima i vizuelnim pregledima odstrijeljene divljači, i uočenim nedostacima (bolestima) koji su primijećeni na živoj divljači, te veterinarskim pregledom izmeta divljači, kao i pregledom divljači koja se unosi u lovište. Nastaviti saradnju sa Veterinarskim fakultetom u Sarajevu u okviru Projekta monitoringa oralne vakcinacije, te dostavljati odstreljene lisice. U toku proteklih godina, nijedan dostavljeni uzorak nije bio pozitivan.
  • U aktivnosti na zaštiti divljači i sprečavanju krivolova angažovati i članove Društva putem stalnog patroliranja lovištem, uz prethodno izdavanje odobrenja.
  • U cilju što manjeg uznemiravanjaa divljači u lovištu su ustanovljeni zaštitni reviri za divljač, u kojima se ne vrši nikakv lov i uznemiravanje divljači. Ovi reviri su ustanovljeni prije tri godine i imaju stalni karakter. Ukupno je ustanovljeno šest (6) zaštitnih revira u lovištu.

Ukupna površina izdvojenih revira iznosa je  1380 ha što je oko 10 % od ukupne lovne površine lovišta. U navedenim revirima intenzivno se vrši kontrola i prati stanje divljači i suzbijanje krivolova kako bi ovi dijelovi predstavljali svojevrsne „rasadnike“ divljači za okolne dijelove lovišta.

  • Mjere zaštite srne:

Vrsta koja se lako navikava na šumske radove. Lovočuvari su dužni da informišu posjetioce i prolaznike u lovištu o zabrani dodirivanja ili hvatanja lanada, što je vrlo čest slučaj od strane „dobronamjernih“ lica. Za dubokih snjegova osigurati što manje uznemiravanje divljači.

  • Čuvanje lovišta
  • Suzbijanje nezakonitog lova
  • Uklanjanje pasa i mačaka lutalica iz lovišta
  • Provođenje preventivnih mjera, te obavezno na pregled, eventualno uginulih jedinki ili bolesnih grla
  • Uređenje i održavanje izvorišta i pojilišta
  • Obezbjeđenje dovoljnih količina hrane u toku nepovoljnog perioda godine
  • Osiguranje dovoljnih količina soli
  • Spašavanje divljači pri elementarnim nepogodama ili nesrećama

 

  • Mjere zaštite divlje svinje:
  • Čuvanje lovišta
  • Suzbijanje nezakonitog lova
  • Uklanjanje pasa i mačaka lutalica iz lovišta
  • Provođenje preventivnih mjera, te obavezno slanje mesa na pregled, kao i eventualno uginulih grla
  • Uređenje i održavanje izvorišta i pojilišta
  • Spašavanje divljači pri elementarnim nepogodama ili nesrećama

 

  • Mjere zaštite zeca:
  • Čuvanje lovišta
  • Suzbijanje nezakonitog lova
  • Održavanje broja predatora na podnošljivom nivou
  • Uklanjanje pasa i mačaka lutalica iz lovišta
  • Provođenje preventivnih mjera, te obavezno slanje na pregled eventualno uginulih jedinki
  • Uređenje i održavanje izvorišta i pojilišta
  • Spašavanje divljači pri elementarnim nepogodama ili nesrećama

 

  • Mjere zaštite fazana:
    • Ograničiti ispašu stoke i prostorno i vremenski;
  • Čuvanje lovišta
  • Suzbijanje nezakonitog lova
  • Regulacija broja predatora
  • Priprema terena i čuvanje fazančića po ispuštanju.

9.0 ŠTETE OD DIVLJAČI

U svjetlu novog zakona o lovstvu, korisnik lovišta će imati obavezu da nadoknađuje štete od divljači. Ovo se posebno odnosi na vuka i divlju svinju, kao dvije vrste koje su prema prethodnom Zakonu o olovstvu tretirane kao nezaštićene, te se šteta od njih nije ni nadoknađivala. Glavna obaveza korisnika lovišta je da sve vrste divljači u lovištu, održava u granicama kapaciteta lovišta, čime će se umanjiti štete, a takođe i da organizuje i sprovede mjere dopunskog prihranjivanja u svrhu prevencije šteta. U toku uređajnog perioda, kako bude rastao broj divljih svinja do planiranog kapaciteta, korisnik će izgraditi odgovarajuća hranilišta i osnovati površine pod poljoprivrednim kulturama, isključivo za ishranu divljači. Po mogućnosti, održati jedan sastanak sa korisnicima poljoprivrednog zemljišta, upoznati ih sa njihovim pravima po pitanju nadoknade šteta, ali sa obavezama prema zakonu, odnosno da su dužni preduzeti sve mjere propisane zakonom da do štete ne dođe (upotreba odgovarajućih plašila, ograda, električnog pastira itd.), a ako i u tom slučaju dođe do štete, onda imaju pravo na nadoknadu iste. Nastala šteta se mora prijaviti u vremenu predviđenom zakonom, inače se ne smatra kao šteta. Ukoliko ne bude moguće organizovati ovakav sastanak, sve zainteresovane obavijestiti putem medija o regulisanju problema po pitanju šteta od divljači.

U proteklih 10 godina registrovan je samo jedan slučaj šteta od divlje svinje na parceli pšenice tokom 2014 godine, a društvo je za štetu platilo 400,00 KM

  • Mjere za sprječavanje šteta od divlje svinje:

Planirane parcele i hranilišta su dovoljne za zadržavanje divljih svinja u lovištu, kako ne bi pričinjavale štete na usjevima. A korisnik lovišta je obavezan ovu vrstu držati u granicama propisane brojnosti kako ne bi imala negativan uticaj prvenstveno na gnijezda i mlade poljskih koka i mladunce ostalih životinjskih vrsta, koje tu obitavaju.

  • Mjere za sprječavanje šteta na divljači:

Organizovana lovočuvarska služba, redukcija brojnosti predatora, kao i edukacija lokalnog stanovništa i posjetilaca područja o zakonskim odredbama po pitanju hvatanja i uznemiravanja divljači, uz postavljanje znakova upozorenja o zabranjenim radnjama.

 

Dobar Pogled!!!

PRILOZI ZA PREUZIMANJE

  • Aktuelnosti

    U reviru sekcije Poriječani, održan tradicionalni lov za počasne članove našeg Udruženja

    18:28 19 okt 2024

    Obavjest za članove ULD Srndać 1920 Visoko

    11:53 21 sep 2024

    **Nastavak aktivnosti na unapređenju lovno-tehničke infrastrukture u sekciji Gračanica I**

    10:58 19 sep 2024

    Izvršena nabavka i puštanje fazanske divljači u lovne revire ULD Srndać 1920 Visoko

    17:21 26 avg 2024

    **Početak obnove lovačkog doma u Smršnici**

    20:40 18 maj 2024